U Zagrebu


Led je probijen! Tim je riječima završio jučerašnji izlet u Zagreb. Još prije mjesec dana odabrali smo 9.5.2015. kao dan prvog nam nastupa. I pogodili smo skroz. Kroz otvore roleta probijale su zrake sunca isijavajući pozitivnu energiju kojom su napajale dan. Krenuli smo na put iz Sv. Marije s dva automobila natrpanim instrumentima i ekipom koja je razorena od jučerašnje noći prespavala ili pokušavala prespavati dobar dio puta. David nas je već čekao u Zagrebu. Kroteći vijugave staze Hrvatskog zagorja, stigli smo u metropolu. Iskrcali se, ostavili vozila na vrućem asfaltu FER-ovog parkinga i pomalo nervozni, ali sretni što konačno ostvarujemo prvi korak svoga sna, zaputili se prema Zrinjevcu. Obučeni u starom irskom štihu, nosili smo instrumente po ulicama Zagreba upijajući znatiželjne poglede slučajnih prolaznika. Svoj komadić hlada u uzavrelom gradu pronašli smo u hladovini platane na Zrinjevcu. Dočekao nas je žubor fontane, proljetni vjetar, park ispunjen ljudima i malom djecom, kočije koje su vozile zainteresirane turiste i neki koncert koji se baš održavao na glavnoj pozornici.

To je to, konačno smo tu; sve ono o čemu smo dugo vremena sanjali sada se ostvaruje. Prvim tonom violine sve je bilo riješeno, više nas ništa ne može zaustaviti. Imali smo san, nabavili instrumente, okupili ljude, kreirali jednu malu glazbenu obitelj, naučili svirati, napravili repertoar, sjeli u aute, zaputili se u centar države, izvadili (ne odveć kvalitetne i ispravne) instrumente te zasvirali. Kad shvatiš što si napravio i da je moguće ostvariti ono što si zamislio to ti samo daje snagu i poriv za dalje. Započeli smo s instrumentalima “Irish Washerwoman” i “Ryan’s Polka”, a s prvim taktovima zaplesale su i okupljene djevojke koje su nam došle pružiti podršku. Nastavili smo u istom tonu sa “Drunken Lullabies” te “I’ll tell me Ma” što je i ostatak okupljenih potaknulo na lagano zibanje u ritmu. Osim navedenih, Zagrebu smo poklonili još i “Beer Beer Beer”, “Rose tattoo”, “If I ever leave this world alive”, “Devil’s dance floor”, “Rainy night in Soho”, “Molly Malone” i “Drunken Sailor”. Bila je to dobra uvertira za nastup na Cvjetnom trgu i nakon nepunih sat vremena ostavili smo park da nastavi disati u tišini. U obližnjem smo kafiću uz pivo (NAPOMENA: osim Viktora koji voli i vodu, pogotovo dan nakon petka) odmorili, primirili emocije i čekali 15:00 sati. Kad je kucnuo i taj čas, zaputili smo se u sam centar grada i smjestili se ispred hotela Dubrovnik. Prvim taktovima najprije smo počastili lokalnu ekipu koja je ispijala pivo na klupici, a kako je repertoar išao u širinu tako smo oko sebe skupljali sve više i više ljudi. Bilo je veselo, nabijeno pozitivom i emocijama. Nakon svirke upoznali smo mlade glazbenike pod nazivom “East”, popričali, razmijenili iskustva i na kraju im prepustili pozornicu grada. Sretni i zadovoljni proživljenim vratili smo se do svojih vozila. Pojeli smo kekse, napojili se vodom i ostavili Zagreb u oblacima koji su se neprimjetno nadvili nad njim. Umorni, ali ispunjeni projurili smo kroz kišom natopljeno Zagorje te na kraju oko 20:00 sretno stigli kući.

Hvala svima koji su nas slušali i došli podržati. Sljedeći put se vidimo najvjerojatnije negdje na ulicama Varaždina. Slainte!

KLIKNITE OVDJE ZA GALERIJU SLIKA – by Luka Budiša